U 1992 godini, ovaj 29-godinjak kao i mnogobrojni zemljaci naputa Tuzlu i seli se u Beč. Kao to je to kod sportaa uglavnom slučaj, on je odličan primjer uspjele integracije. Fantastično, gotovo bez ikakvog akcenta, priča njemački. Iako je tek treću sezonu u timu Vikingsa, Aleksandru nije trebalo dugo da se uklopi u tim i pokae sportski talenat: Prije toga nisam igrao američki fudbal. Na početku je bilo sve malo neobično, trebalo je malo vremena da se naviknem. Ali nisam imao problema, jer sam prije toga igrao koarku i bavio se borilačkim vjetinama.
Aleksandar redovno trenira sa timom odnosno odlazi u teretanu. Dovoljno sna, zdrava ishrana i odlučno NE alkoholu i cigaretama dio su njegovog ivotnog stila. Da ovako rigorozan način ivljenja je potreban svakom tko igra kao Tackle, jasno je već nakon nekoliko minuta gledanja. Aleksandar zauzima poziciju takozvanog offensive linemen kao Tackle. Ovi, uglavnom visoki i vrlo snani igrači, imaju zadatak da tite Quarterback od branitelja i onom igraču koji trenutno posjeduje loptu deblokiraju put. Tackles su uglavnom najtei i najsnaniji igrači u napadu. Njihov zadatak zahtijeva visoku koncentraciju i puno fizičke snage.
Za Aleksandra to nije nikakav problem, on voli taj fizički izazov: Dio sam najboljeg tima u Evropi. Za mene je ova igra i sve to uz nju ide, jednostavno jedan izazov. Za budućnost tima eli da sve ostane kako i jeste i da odrimo ovaj uspjeh.
Kao bivi koarka on poznaje jo mnoge bive Jugoslavene: Kod nas su sportovi sa loptom bili jako popularni i mi smo na tom polju bili uspjeni. Tako da jo uvijek imam kontakta sa mnogim kolegama. S vremena na vrijeme izađemo zajedno. Na pitanje koliko jo odrava kontakt sa domovinom, Aleksandar odgovara: Na alost pored treninga i posla, ne mogu sebi priutiti da odem često u Bosnu. Ali kad sam tamo, onda je porcija original ćevapa obavezna.
Vie informacija o igri Vienna Wikings vs. Giants Graz, 7. juna 2009, na stadionu Hohe Warte, moete naći u članku: ”Wiederauferstehung in Violett“