Sopstvena gledanja, kako na suljude, tako i na svijet, dakako su uvijek produkt kućnog odgoja ali, naobrazbe i ljudi među kojima se odrasta. Kad se to uzme u obzir onda je Miroslav u očima poklonika ovinizma i etničkih čistih” regija, nesumnjivo oličenje tipičnog Jugo-nostalgičara.
Već na sami ulazak u knjiaru pogled privlači veliki leksikon Yu-Mitologije, jedna vrsta enciklopedije u kojoj se praktično nalaze svi vani pojmovi vezani za bivu dravu. U drugoj prostoriji stoji velika bista Josipa Broza-Tita, tvorcu i doivotnom predsjedniku Jugoslavije, sa potpisom: Samo Vas posmatram majku vam boiju!” Mi” nije samo knjiara, već i galerija. Slikovna i skulpturna djela umjetnika sa područja bive Jugoslavije i različitih pravaca ukraavaju prostorije.
Sarajevo, vrelo koje ne moe presuiti
Knjige se nude na oba pisma, ćirilici i latinici, na ekavici i ijekavici. Samo par minuta boravka je dovoljno da se prepoznaju knjige sa kojima se odrastalo i koje su milione ljudi pratile kroz ivot. Miroslav dolazi uz pomoć austrijske televizije krajem 1993 u Austriju, friko iz Sarajevskog pakla. Rodnom gradu posvetio je između ostalog dvije knjige, “Zaboravljeno Sarajevo i “Sarajevo, ranjeni grad”. Dok je jedna knjiga, objavljeno neposredno pred sami rati i predstavlja, kako Miroslav kae, “jednu etnju kroz prolost Sarajeva”, druga opisuje svakodnevicu u opkoljenom gradu i ne “tedi” svog čitaoca sa omekanom” verzijom za osobe neiskusne na području rata.

Već 14 godina ova knjiara je i mjesto za okupljanje ljudi sa bive Jugoslavije, ali i Austrijanaca. Jedan gospodin je zatraio riječnik njemačko-srpskog jezika. On je doktor, a puno njegovih pacijenata su porijeklom iz Srbije i ne pričaju dobro njemački. Zato se odlučio da uzme riječnik u ruke i sam sebi pomogne time to će naučiti malo srpski jezik.”
Dvije torbe knjiga za početak
Prijateljstva mogu takođe inicirati elju za učenjem bosanskog, hrvatskog ili srpskog jezika: Jedna mlada Austrijanka dolazila je svaki mjesec i po dana i kupovala ispočetka male, tanke knjiice i tako učila jezik. Sada fantastično i besprijekorno priča na jezik, tek s vremena na vrijeme moe se primjetiti na njenom akcentu da je Austrijanka. U međuvremenu moe čak da razlikuje ekavicu i ijekavicu i prilagodi se time okolini u kojoj se nalazi.”
Svaki početak je teak pa tako i Miroslavov: Dvije torbe sam dobio iz Zagreba, druge dvije iz Novog Sada. Polako je sve počelo, a u toku rata sam knjige iz Bosne i Hercegovine dobivao iz Zagreba”.
Kad se pomisli na brane u kojoj ljudi sa područja bive Jugoslavije rade, onda je vlasnik knjiare doista neobično zanimanje. Previe kliea vlada u glavama ljudi o bautelcu, čistačici ili konobarima. Ali to nije nita neobično u slučaju Miroslava. Nekadanjem glavnom i odgovornom uredniku djelatničke kuće Oslobođenje”, knjiga je dvanaest godina bila ivot i posao istovremeno. Tako se u najteem periodu ivota odlučuje ostati vjeran sebi i otvoriti u Beču knjiaru Mi” znajući da sa ovim poslom ne moes postati bogat. Jednostavno sam htio probati kako će to biti i u koji pravac će se sve razvijati.
Potomci prve generacije su nove muterije
Moja zamisao je bila da ova knjiara bude most dvije domovine: Ove nove u koju smo doli u potrazi za bolju budućnost i one stare u kojoj smo rođeni.” Premijera je uslijedila u prvom okrugu, ali ne zadugo: Nai ljudi zaziru od 1. okruga. On jednostavno vai kao vrlo skup.” U sedmom okrugu su se stvari promijenile nabolje i krenule eljenim tokom: Knjige u glavnoj biblioteci na Urban Loritz Platz-u potječu iz moje knjiare. Prvo su to bila uglavnom najvanija djela sa područja bive drave, a u međuvremenu trae i moderna djela svjetske literature prevedena na nae jezike.”
Tko su ustvari najčeće muterije u knjiari Mi”? Publika je izmjeana, puno ljudi su doli kao odrasli u Austriji i nakon to su si osigurali neku egzistenciju rodila se elja da stupe u kontakt sa nečim to ih podsjeća na domovinu. Ali u zadnje vrijeme jedan novi fenomen” se primjećuje: Pripadnici treće generacije dolaze u knjiaru i ele da kroz čitanje da obnove odnosno proire vokabular riječi. Mnogi pričaju samo sa roditeljima u kući i njihov rječnik je samim time ograničen.” Nedovoljno poznavanje, na primjer, ćirilice mnoge potakne da navrate kod Miroslava i proire svoje znanje. Upoznao sam ljudi, često omladinu, koji moda znaju napisati svoje ime ili čitati natpise, ali ne vladaju potpuno ćirilicom. Niti u pisanju a ni u čitanju.”
Uvijek povezan sa domovinom
Svoju knjiaru Miroslav redovno opskrbljuje najnovijim djelima literature sa Bosne i Hercegovina, Hrvatske i Srbije: Surađujem sa gotovo svim izdavačkim kućama.” Tuno, ali istinito: U Hrvatskoj ili Srbiji ne moete naći puno djela sa druge strane”. To je moguće u Sarajevu da su knjige dostupne iz susjednih drava. Kad su me muzičari Đorđa Balaevića posjetili, bilo im je drago to su napokon nali literaturu iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.”
Tako Mi” fungira u neku ruku kao Jugoslavija u malom. U međuvremenu Miroslav snabdijeva i biblioteke iz drugih austrijskih republika, čak i daleki Tirol i Vorarlberg. Kako se poslije svega osjeća u Austriji, da li je od Miroslava postao Austrijanac? Fizički sam prisutan u Austriji, emotivno ću uvijek ostati vezan za Balkan. Nedostaje mi toplina juga, ali naravno da nije sve idealno. Pored toga su i krv i nasilje dio ove regije. Prednosti Beča međutim stvarno cijenim: Ovdje se isprepleću kulture. Svugdje su nai tragovi.”
Adresa:
Knjizara & Galerija Mi (hrvatski, srpski, bosanski, slovenski)
Burggasse 84
1070 Wien
Tel.: +43 1 524 63 99
Radno vrijeme:
Ponedjeljak – Petak: 12:00 – 19:00 sati
Subota: 10:00 – 13:00 sati
Fotocredits:
BUM TV