Propraćen gromoglasnim pljeskom svoje publike koja je salu do zadnjeg mjesta ispunila, na bini se pojavljuje Oliver Dragojević i započinje koncert sa jednim od svojih najvećih hitova, Moj Galebe.
Svoje oboavatelje pozdravlja sa armantnim dalmatinskim dijalektom i pozitivno iznenađuje sve prisutne sa gotovo perfektnim pozdavom na njemačkom. Uz pratnju Alan Bjelinski orkestra Oliver izvodi sve svoje velike hitove, od Molitva za Magdalenu, Neka se drugi raduju, Cesarica preko Dva put san umra do to to bjee ljubav. Iako je koncert odran u jednoj sali koja je tipična za stil doba Austro-Ugarske monarhije, u mislima se pojavljaju slike morskog sutona i mirisa soli u zraku.
Glasni pljesak prati njegov čitav koncert i najkasnije kod brzih pjesama kao to su Morski vuk sva sala se die na noge i plee u ritmu. Nakon toliko godina na sceni, Oliverov glas nita nije izgubio od kvalitete kakvu je uvijek imao, čak u jednom trenutku na opte iznenađenje publike, dokazuje su da njegove glasovne mogućnosti jo obilnije, ali da ih rijetko u potpunosti iskoritava jer je nama ljudima sa mora to malo naporno!.
Rođen 1947 u Veloj Luci, Oliverova muzika je za mnoge utjelovljenje mediteranskog duha i ivota. Tokom pauza priča o moru i ljudima koji ive sa njim i bez obzira nas svoj status jednog od najpoznatijih i najuspjenijih pjevača na području čitave bive Jugoslavije, Oliver nema ničega arogantnog na sebi. Zrači jednostavnoću i ponaa se prirodno, na izlasku iz sale javlja se osjećaj da ste upravo razgovarali sa jednim armantnim i simpatičnim gospodinom iz susjedstva. Koji Vam je usput otpjevao nekoliko legendarnih dalmatinskih melodija.
Slike: Andreas Pessenlehner