"Boško Petrović Trio" u Porgy & Bess!

Nakon toliko godina na bini i čvrstog mjesta na jazz sceni, Boško Petrović i njegove band kolege, su svojim fantastičnim nastupom i simpatičnim i osvježavajućim humorom osvojili bečku publiku. Da Boško nije samo na vibraphone, on je očito i poznavao njemačkog jezika, na sveopće iznenadjenje.

U toku nastupa Boško sa humorom podsjeća na aktuelni konflikt izmedju Slovenije i Hrvatske uvijek sa pogledom preko ramena u pravcu svog slovenskog prijatelja Primoša. Prijatno iznenađenje priređuje publici kad predstavlja svog posebnog gosta: Radi se o Vidu Jamniku, njegovom učeniku a sudeći po fantastičnoj svirci i dostojnog nasljednika.

Moj Beč: Za Vas se tvrdi da ste stvaraoc „Balkan Jazz-a”. Šta Vi kažete na to?

BP: Ne razmišljam nikada o tome, a svakako nisam mišljenja da sam izmislio Balkan Jazz. Mi smo samo folklorne elemente uzeli i pomiješali ih sa Jazzom. To je bilo sve. Isto to možete napraviti sa latino muzikom ili bilo kojom drugom  folklor-muzikom.

Moj Beč: Radili ste sa puno talentiranih muzičara  – izmedju ostalog sa Tito Puente. Da li Vam je netko ostao u posebnom sjećanju?

BP: Najviše mi je pomogao John Lewis svojim savjetima. Naravno da smo se mi tada na njega ugledali.

Moj Beč: Kada ste prvi put nastupali u Beču?

BP: Ja mislim da je to bilo 1962 ili 1963. Nemam neka posebna sjećanja na tadašnje koncerte i bečku publiku. Inače nemam omiljenu publiku u nekoj zemlji. Ako je dobra atmosfera i dobar koncert, onda se i publika dobro osjeća. Sinoć u Klagenfurtu smo mi na primjer imali jedan fantastičan konert. Bilo je to veče za pamćenje.

Moj Beč: Vi ste već od djetinjstva bavite muzikom – je li Vaša inspiracija beskrajna?

BP: Ja sma u petoj godini počeo svirati violinu, sa 11 ili 12 u školskom orkestru. Sa 13 godina sam prvi put čuo jazz na radiju. Želio sam svirati saksofon ali nije bilo mogućnosti tada. Što se tiče inspiracije, tu nema velike razlike prema ljudima koji koji rade u birou. Tko se probudi neraspoložen, taj će sa takvim stavom odraditi svoj posao. Tko je dobrog raspoloženja, taj će sa entuzijazmom obaviti posao od tri dana u jednom jedinom danu. Inspiracija je individualna i trenutna.

Moj Beč: Kojim tempo Vi organizirate svoje scenske nastupe?

BP: Ja u Zagrebu vodim jazz klub i sa njim sa vec dovoljno preokupiran. Klubski program nudi sve, od lokalnih do svjetskih jazz imena. Nekada sam bio na turneji, svakog dana bili smo u drugom gradu. Ali sada mi je takvog tempa dosta. Postoji dosta muzičara koji prerano ostare i potroše se od otakvog tempa života i rada. Mene to ne zanima. Ima mjeseci kad je sve stisnuto:Naprimjer od 10.7. do 1.8. sam u Grožnjanu.

Moj Beč: Šta mislite o hrvatskoj jazz sceni danas – imate li nasljednika?

BP: U Hrvatskoj postoji danas mnogo mladih i profesionalnih jazz muzičara, koji za razliku od mene i moje generacije imaju priliku da se obrazuju u inostranstvu. Uglavnom sam zadovoljan – iza nas neće ostati prazna rupa. Ja mlade glazbenike podržavam izmedju ostalog sa „Ljetnom školom jazz-a” u Grožnjanu u Istri u sklopu festivala „Glazbena mladež Hrvatske”.

Moj Beč: Kakve su šanse za jednog jazz muzičara danas – isplatili se praviti karijeru?

BP: Iskreno rečeno, ja više o tome ne razmisljam. Prilično sam izoliran i imam svoj krug prijatelja u svom klubu. Drugo me ne zanima.