Bogdanov arhiv prebačen je iz Beograda u Beč i naravno da to znači veliko blago za ovaj grad ali istovremeno i gubitak za Beograd. Već 60ih godina zapad prvi put primjećuje Bogdana i njegova djela. Već tada Bogdan njeguje svoj neobični prilaz radu: Nakon to je spomenik zavren i postavljen, on i dalje crta isti taj spomenik i pravi nove promjene na papiru. Spomenik je samo jedna od prolaznih stanica, kae njegov prijatelj, suradnik i organizator izlobe, Ivan Ristić. “Ova izloba pokazuje sve faze njegovog stvaralatva.”
Ivan Ristić objanjava zato Bogdan ni u vrijeme bive Jugoslavije nije iao na ruku tada uobičajenom trendu: Prikazivanje rtve koja svoj ivot daje domovini: “On je elio praviti spomenike koje pozivaju da provedete vrijeme tamo. To su naravno spomenici posvećeni mrtvima i istovremeno građeni za ive.”
Sve ukupno je 12.500 crtea dospjelo za Beč, “i to bez vize”, kako tvrdi arhitekt Johann Moser. “Teko je vjerovati, ali u vrijeme postojanja bive Jugoslavije nije bila potrebna viza za ulazak u Austriju. Danas nitko ne moe ući iz Srbije u Austriju bez vize.” Dietmar Steiner ubacuje: “Naalost se to argumentira sa otvorenim vratima organiziranom kriminalu. Kao da je i jednom kriminalcu potrebna viza da uđe u bilo koju zemlju.”
Ne samo zub vremena, nego i ratna deavanja na području bive Jugoslavije ostavile su trag na skulpturama Bogdanovića. Ivan Ristić konstatuje: “Većina njih su ipak u dobrom stanju. Spomenici koji su svijesno rueni nalaze se u Mostaru, Travniku i Vukovaru.
Iako je spomenik u Vukovaru posvećen Srbima koji su u 2. svjetskom ratu nastradali od ustake ruke, unitavani su upravo od srpskih snaga 1991. I na ove tragične događaje Bogdan ima svoj odgovor, kako to Ivan Ristić prenosi: “Bogdan je rekao: To treba tako ostaviti kako izgleda i konzervirati u jednom smislu romatničnog unitavanja 19. vijeka”.
Izloba:
Architekturzentrum Wien – Alte Halle
Vrijeme rada: 05.03. 2009 – 02.06. 2009, svaki dan od 10 do 19 sati.
Karte: EUR 5,00 / EUR 3,50 s popustom
